Izložba Imaginarni prijatelji- Duško Šibl

Izložba Imaginarni prijatelji- Duško Šibl

06.-21.12.2017., Galerija Pikto

Imaginarni prijatelji umjetnika Duška Šibla zadnja je izložba galerije Pikto u 2017. godini.

Duško Šibl svoje “Imaginarne prijatelje” slika akrilom na papiru u formatu 60×40 pritom ostajući u novom ciklusu dosljedan svom prepoznatljivom stilu. Imaginarni prijatelji su zadržali figuralnu ekspresionističku kompoziciju i nastavljaju se na prethodne cikluse senzualno-poetičnih portreta.

Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu.1977. diplomira na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu grupu komparativne književnosti i povijest umjetnosti. U Londonu završava studij slikarstva na Byam Shaw school of art 1982. godine, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art. Od 1982. godine izlaže samostalno i sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i Europi, a već se nekoliko godina bavi i performansom ( Livrpool, Unity Theatre 2008., Zagreb, Plesni Centar 2009). Živi i radi podjednako u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku.

Izložba Remix – Anja Maleć i Slobodan Tomić

Izložba Remix – Anja Maleć i Slobodan Tomić

Anja Maleć i Slobodan Tomić, Remix
15.11.2017.-1.12.2017., Galerija Pikto

Autorice teksta i kustosice izložbe: Anja Tomljenović i Petra Šarin

Kaotični svijet koji nas okružuje pokušavamo si objasniti određenim postupcima poput narativnosti, uvodeći tako u njega red i stabilnost. Nepregledne zbirove informacija sortiramo u kronološke slijedove kako bismo uspostavili kontrolu nad nekim sadržajem. Međutim, što učiniti kada naracija izostane, a elementi narativa postanu naizgled proturječne sekvence? Što kada ostanemo bez priče?
Za početak, oslonimo se na promatranje procesa kao jednakovrijedne kategorije. On je ključna stavka za Anju Maleć i Slobodana Tomića, koji dijele zanimanje za istraživački proces i analitički pristup mediju kojim se bave. Novi mediji i digitalna kultura zajednička su polazišna platforma za autore, no njihovi se interesi odvajaju u dva različita kolosijeka: Maleć istražuje aproprijaciju i pitanje autorskih prava, dok Tomić proučava „pukotine“ i nove prostore na presjecištu fizičkog i virtualnog svijeta. Odnos autentičnog i reprodukcije; originala i kopije (koji na određen način reprezentira relaciju stvarno-digitalno); autorskih prava i kreativne slobode, samo su neka od pitanja koja u svojim istraživanjima otvaraju Maleć i Tomić, stavljajući relativno poznato uporište u naraciji u drugi plan. Njihove ideje remixaju se i nadilaze granice i prostor jednog rada, kao raznovrsni rezultati promišljanja o navedenoj tematici, i objedinjuju se u antinarativnosti, antimimetičnosti i disperziranim ponavljajućim sekvencama sadržaja.

Anja Maleć – Remix Cinema

Radovi Anje Maleć svojevrstan su video komentar na pojavu otvorenih digitalnih arhiva i problematiku koja se veže uz njih, poput The Prelinger Archive koji funkcionira kao otvoren i transparentan sistem koji omogućuje slobodno korištenje i preuzimanje filmskog materijala. Koristeći otvorenu bazu takvog tipa, autorica preuzima digitalizirani materijal, mijenja ga i nadograđuje, pritom istražujući na koji način ima pravo koristiti preuzete elemente, pa i u konačnici, što bi se dogodilo da pomoću njih montira potpuno novi film. Tim postupkom svoje radove uključuje u tzv. Open culture koncept, koji dokida granice između visoke (nedostupne) i popularne (dostupne) umjetnosti, otvarajući pitanja poput aproprijacije te odnosa između originala i njegove (re)interpretacije. Paralelna video instalacija naziva Remix Cinema neprestano se prikazuje na zaslonima različitih veličina, a bazira se na kolažiranju i apstrahiranju preuzetih filmskih zapisa razne tematike. Poništavanjem zvuka i naracije s originalnih crno-bijelih isječaka, autorica u svoj istraživački fokus dovodi proces. Manipulira materijalom, fragmentira ga, te se uz pomoć digitalnih efekata poigrava s vremenskim tijekom, ritmom, dinamikom, pokretom, smjerom i bojom, dajući svojim radovima novi estetski i kritički karakter.
Proces nadogradnje novog sadržaja na već postojeći (tzv. found footage) možemo promatrati kao svojevrsnu digitalnu reciklažu, a on svoje povijesnoumjetničko uporište pronalazi u sličnim postupcima koje su uveli dadaisti i nadrealisti. Takav postupak filozofkinja Hito Steyerl komentira u kontekstu klasne svijesti, naglašavajući kako loša kvaliteta i rezolucija impliciraju svoju depriviranu poziciju izmještenu van fokusa, koja odražava klasnu poziciju, a u odnosu na kanon takva slika ima umanjenu vrijednost. Međutim, ona je značajna na drugoj razini: izostanak kvalitetne rezolucije svjedoči o aproprijaciji i otvara pitanje eventualne veće estetske vrijednosti originala, koja se gubi prilikom prevođenja iz jednog medija u drugi (u ovom slučaju to su digitalizirani filmovi izvorno snimljeni na 16 ili 18 milimetarskim vrpcama). Teoretičar Thomas Elsaesser uz found footage ističe problem lociranja granice između kreativnosti i autorstva (pa time i vlasništva), odnosno postavlja pitanje o dodirnim točkama s originalnim radom kroz proces aproprijacije. Međutim, found footage ne kombinira postojeći materijal, nego ga nadograđuje stvarajući novu koherentnu cjelinu, dajući slikama novi kontekst, koji pak proizvodi nove veze i setove asocijacija subverzivnog potencijala.

Slobodan Tomić – Stolice i Perforacije

Radovi Slobodana Tomića ostvaruju se na razmeđu realnog i virtualnog, odnosno site-specific instalacije i 3D animacije, izazivajući efekt supostojanja zajedničkog prostora u kojemu ti svjetovi gotovo ravnopravno koegzistiraju. Rad Stolice propituje njihove granice i u prostoru se manifestira kroz plošnu formu grafike otisnute na prozirnome materijalu, u koji se simbolično ulijeva projekcija 3D animacije, te prodirući kroza nj, aktivira novo perceptivno polje. Taktilni element sadržan je u mobilima koji promatrača svjesno zadržavaju u fizičkom prostoru, pri čemu je u fokusu autorova interesa istraživanje mogućnosti oprostorenja grafike i zaokruživanje rada u susretu dvaju naizgled nespojivih svjetova. No istodobno, stilizacijom određenih segmenata i karikaturalnošću, autor radi ironijski odmak od vlastitog istraživanja. Drugi rad Perforacije sastoji se od animirane serije morfološki različitih segmenata koji zajedno tvore distopijski prostor. Industrijskim pejzažima i kolažiranim prostorima s elementima poznatih arhitektonskih rješenja kreću se obezličene androidne figure. Strogo geometrizirane sekvence kombiniraju se i miješaju u nove hibridne cjeline, a glazba dodatno podcrtava ponavljanje i serijalnost. Kako vrijeme odmiče, animacija se pretače u sve kompleksniju antinarativnu mrežu i zadobija više komponenata, među kojima su neke prepoznatljive (poput zvukova iz svakodnevnog gradskog života), da bi se na kraju ponovno dekonstruirala i disperzirala u veliku nedefiniranu masu. Tim činom ponovno smo i nepovratno uvučeni u proces kao temelj ovog umjetničkog promišljanja.

Autorice teksta: Anja Tomljenović i Petra Šarin

Preporučena literatura za one koji žele znati više
• John Berger, Ways of seeing, London; Harmondsworth: British Broadcasting Corporation; Penguin Books, 1972. (Poglavlje 1, str. 7.-34.)
• Hito Steyerl, In Defense of the Poor Image, e-flux journal #10, 2009.
• Thomas Elsaesser, The Ethics of Appropriation: Found Footage Between Archive and Internet, Recycled Cinema Symposium DOKU.ARTS, 2014.

Izložba studentskih radova APURI / ALU

Izložba studentskih radova APURI / ALU

Izložba studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademije lijepih umjetnosti u Zagrebu otvara se 10.10. u 19h. Izložba je nastala u suradnji studenata dviju Akademija iz želje za zajedničkim izlaganjem i predstavljanjem radova široj zajednici. Izložba će biti otvorena do 18.10.2017.


Studenti koji izlažu: 
Ana Jurčević, Petar Pinčić, Stjepan Pranjković, Tara Beata Racz, Filip Pilj, Simona Uzelac, Marko Zurak, Alba Miočev, Bojana Modalek, Elena Apostolovski, Ivana Đerić, Eva Meštrović, Karmen Delač, Lana Gržetić, Ana Juršić, Luce Lukačić, Marina Rajšić, Nikola Gačić, Saša Babić i Miro Gik.

Studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademije lijepih umjetnosti u Zagrebu odlučili su organizirati prvu zajedničku izložbu 2016. godine, ali su zbog nedostatka financijskih sredstava održali samo neformalnu izložbu u jednom stambenom prostoru u Rijeci. Izložba je bila iznenađujuće dobro posjećena pa su studenti, potaknuti uspjehom, u kolovozu organizirali grupnu izložbu u SKC galeriji koju je financirao Studentski Kulturni Centar u Rijeci. Kako bi ideja o suradnji studenata dviju akademija bila potpuna, izložba iz Rijeke po prvi puta na deset dana dolazi u Zagreb u galeriju Pikto.

Želja studenata je da se ovakav oblik zajedničkog rada nastavi i proširi među studentima drugih akademija kako bi se stvorila kreativna zajednica koja će prakse natjecanja, konkurencije i otuđivanja zamijeniti zbližavanjem i povezivanjem autora.

Fantomske vibracije- Nataša Ljubetić Tomić

Fantomske vibracije- Nataša Ljubetić Tomić

Izložbom Fantomske vibracije umjetnice Nataše Ljubetić Tomić počinje jesenski ciklus izložbi u Galeriji Pikto.

Otvorenje: 12. rujna u 19 sati
Izložba je otvorena do 25. rujna 2017.

IZ PREDGOVORA:
Grupi umjetnika koja svjedoči o fenomenima suvremenog društva svakako pripada i akademska slikarica Nataša Ljubetić Tomić. Naziv izložbe Fantomske vibracije sugerira autoričin interes za problematiziranje specifičnog, a opet sveprisutnog odnosa između čovjeka i ekrana, odnosno mobilnog telefona kao sredstva brze komunikacije, koji je istovremeno banalizira i uskraćuje. Kao društvo, postali smo ovisni o vibraciji, titraju koji najavljuje komunikaciju i prividno nadomješta prirodnu interakciju. Svojevrsnu uvertiru ovom konceptu čini projekt Tragovi, u kojem autorica stupa u kontakt s nepoznatim ljudima putem razglednica, kako bi istražila uvjetovanost prostora (motivi s razglednice), vremena (kroz poštanski žig) i čovjekova identiteta, postojanog u njegovu rukopisu.
Dugoročno promišljanje i razvijanje novog koncepta koji tretira pitanje čovjekova identiteta i egzistencije, koje u sve većoj mjeri prožima virtualnost, rezultiralo je preispitivanjem posljedica simbioze čovjeka i elektroničkog uređaja. U tom duhu, autorica intervenira u fotografije snimljene na njezinim putovanjima, maksimalno reducirajući i pročišćavajući sadržaj, tako da izostavlja ljudske figure i ostale elemente, a prednost daje arhitekturi i industrijskim pejzažima. Krajolik u tom smislu poprima funkciju arhitektonskog okvira koji se manifestira u melankoličnom, zagasito žutom koloritu. Pritom se, osim činjenice kako propuštamo realne podražaje zbog prevelikog fokusa na one virtualne, u sjećanje priziva i digitalna boja ekrana prvih računala i mobilnih telefona. Anuliranje boje asocira na vrijeme kada je još bilo moguće napraviti značajniju distinkciju između dvaju svjetova.
Slikarski medij je, osim pojednostavljenog izričaja, omogućio i eksperimentiranje s tehnikom. Budući da je autorica diplomirala animaciju u Internacionalnoj školi stripa u Rimu, na tom tragu eksperimentira s grafofolijom, pri čemu se prvenstveno poigrava prozirnošću i slojevitošću materijala. Na grafofolije aplicira vodene lakove koji, uz smiren potez, daju posebnu glatkoću namaza, stapajući se u nježan i delikatan rad. Iako gotov rad odiše odmjerenom estetikom, ona ipak ostaje podređena konceptu koji osvjetljava jednu od nuspojava suvremenog društva.

Autorice: Petra Šarin i Anja Tomljenović

Other side project III

Other side project III

Other side project III
(Tran Trong Vu, Pantea Karimi, Marija Lopac)

07.-24.06.2017.

Međunarodni projekt “Other side project” pokrenula je umjetnica i kustosica Marija Lopac sa željom da približi vijetnamsku kulturu hrvatskoj publici. Treće izdanje projekta “Other side project III” osluškuje svjetska zbivanja i proširuje projekt na umjetnike iz drugih dalekih zemalja te u zagrebačku galeriju Pikto dovodi vijetnamskog umjetnika Tran Trong Vua i iransku umjetnicu Panteu Karimi. Kustosica izložbe Marija Lopac također izlaže svoje radove u trećem ciklusu projekta koji na neki način tematizira migracije i aktualna geopolitička zbivanja u Europi i svijetu. Svih troje umjetnika djeluje izvan zemlje podrijetla i vezuje ih osjećaj da je upravo umjetnost koju stvaraju dom u tuđini.

Tran Trong Vu (Vijetnam) predstavlja se radom Viva la republica koji na ironičan način propituje i kritizira svjetsku politiku i prikazuje diktatore kroz povijest u idealističkom okruženju. Umjetnik u svojemu radu izražava neslaganje s cenzuriranjem kulture i politike te propituje površnost njihovog prikaza u srednjostrujaškim medijima. Umjetnikov rad i izvan estetskog aspekta odražava opsjednutost prošlošću koja se nastavlja i ponavlja. U galerijski prostor postavlja 3D instalacije koje tvore veliki prozirni oslikani, plastični pokrovi obješeni na stropove. Instalacija poziva gledatelja u umjetnikov unutarnji doživljaj svijeta, rad izaziva anksioznost tvoreći dvosmislen odnos proturječja šarenila estetski privlačnog, koji kritizira politiku kroz prikaze svjetskih političara i diktatora. Motivaciju za kritiziranje stanja u kulturi i politici Tran Trong Vu crpi iz osobnog iskustva; umjetnik je progonjen i cenzuriran u vlastitoj zemlji, a našao se i na popisu zabranjenih umjetnika u Vijetnamu. Promjenom sustava i nestankom cenzure stvorili su se novi uvjeti za otvaranje vijetnamske kulture i likovne scene prema svijetu, a Trong Vu postaje jedna od ikona tadašnjih zabranjenih umjetnika.Tran Trong Vu je studirao na Fine college of arts u Hanoiu. Izlagao je na velikom broju samostalnih i grupnih izložbi u Vijetnamu, Francuskoj i diljem svijeta. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima se ističu The Pollock – Krasner foundation stipendija, New York i prva nagrada na austrijskom Biennalu 2006. u Hüttenbergu.

Pantea Karimi (Iran) izlaže grafičku instalaciju The Graden of Dioscorides. Grafički otisci prikazi su flore nastali prema predlošku grčkoga botaničara, liječnika i farmaceuta Dioscoridesa. Riječ je o prvom botaničaru koji je u 1. stoljeću objavio enciklopediju biljaka Materia Medica. Radi se o prvom znanstveno botaničkom spisu prevedenom s grčkog na arapski jezik. Karimi se u svom radu bavi istraživanjem starovjekovnih i srednjovjekovnih spisa stvarajući poveznicu između europskih, perzijskih i arapskih zapisa. Karimi se ne bavi istraživanjem teorije književnosti i povijesti već koristi likovnost, a upotrebom sitotiska, igle, tuša, tkanine i pleksiglasa stvara site specific instalacije i video projekcije dajući novu i dinamičnu interpretaciju svoga viđenja povijesti. Pantea Karimi diplomirala je slikarstvo i grafiku na San Jose State University u SAD-u 2009. Godine, a zatim slikarstvo i izradu stakla na sveučilištu Hastings u Velikoj Britaniji 2004. godine. U Teheranu je diplomirala grafički dizajn 1999. godine. Sudjelovala je na mnoštvu izložbi diljem svijeta, a dobitnica je i mnogih nagrada poput rezidencijalne nagrade Kala fellowship i nagrade koju dodjeljuje škola umjetnosti u San Joseu u Californiji.

Marija Lopac (Hrvatska) predstavlja grafičke otiske- drvoreze nastale 2017.na likovnoj rezidenciji Guanlan printmaking base u Kini. U svome radu bazira se na memoriji, osobnoj ekspresionističkoj interpretaciji zbivanja. Baveći se osjećajima, neizgovorenim rječima, stvara intiman, apstraktan, likovni dnevnik. Lopac je diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu 2009. Godine. Udjelovala je na likovnim rezidencijama u Vijetnamu, Kini, Belgiji, Islandu, Francuskoj, Italiji i Tajlandu. Izlagala je na brojim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i diljem svijeta.

 

O projektu Other side project

Izložbeni ciklus “Other side project” započeo je 2015. godine kao suradnja dviju zemalja i pokušaj približavanja vijetnamske i hrvatske umjetnosti. Suradnja je započela u galerijama Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu izložbom “Red project” vijetnamskih umjetnika Le Brothers u galeriji Prsten te izložbom “Scars” umjetnice Mai Nguyen u galeriji PM. Već 2016. godine vijetnamska je publika dobila priliku upoznati hrvatske umjetnike koji su se izložbom “Memories” predstavili u galeriji New space art foundation u gradu Hueu. Svoje su radove tada predstavili Ines Krasić, Josip Zanki, Ida Blažičko, Iva Curić, Martina Miholić, Mia Orsag, Tea Hatadi, Igor Juran, Petar Bunić, Maja Rozman, Ivana Ognjanovac i Ana Vivoda.

Izložba “Memories 2” nastavak je suradnje planiran ove godine u galeriji Heritage space u Hanoiu, a odabrani umjetnici su Ivan Tudek, Lila Herceg, Iva šarić, Ana Sladetić, Miran šabić, Letricija Linardić, Ivana Tkalčić Mia Maraković, Neva Lukić, Iva Višošević sevic,Helena Schulteis Edgeler, Letricija Linardić.

 

 

 

Pop up atelier

Pop up atelier

Pop up atelier 

(LP design, DI Dizajn, Frajerica Handcrafted Jewelry, Buqele) je trodnevno druženje s četiri dizajnerice i predstavljanje njihovih novih modnih kolekcija.

25.-27.05.2017.

Modni Pop up atelier dio je programa 4. Reli po galerijama 2017.

LP design
Modni brend LP design predstavio je novim lookbookom modnu kampanju za aktualnu sezonu proljeće – ljeto 2017. Odana minimalizmu dizajnerica Petra Lasić kreirala je pregršt modela za koje je inspiraciju potražila u svakodnevnom životu. U užurbanom vremenu u kojem živimo, željni slobode i nesputanosti tijela i duha dizajnerica je za ovu sezonu pripremila kolekciju sačinjenu od ugodnih pamučnih materijala u kojoj će svaka žena uživati noseći je, a zadovoljit će i vizualnom estetikom.

Dizajnerice Ivana Bačelić Sajko koja stoji iza brenda ‘DI Dizajn‘ te Vesna Zadro, osnivačica brenda ‘Frajerica Handcrafted Jewelry‘ prepoznale su važnost detalja te krenule u pothvat osmišljavanja zajedničke kolekcije ‘Merge’ kojom predstavljaju novu kolekciju za proljeće/ljeto 2017.

DI Dizajn
Nova kolekcija Di Dizajna kombinacija je umjerenosti i sofisticiranosti pomiješana elegancijom i istančanim ukusom. U novoj kolekciji mogu se pronaći četiri must have komada: hlače, haljina, tunika i kombinezon, za čiju izradu je dizajnerica pomno odabrala materijale od svile, čipke, viskoze i kože. Na odjevnim komadima prevladavaju crna, zagasito smeđa, crvena i plava boja. Hlače su ukrašene detaljom cifa koji se proteže duž cijele nogavice, dok je nezaobilazan modni detalj čipka kao dodatak elegantnoj tunici od viskoze.

Frajerica handcrafted jewelry
Kod brenda nakita ‘Frajerica Hancrafted Jewelry’ dizajnerice Vesne Zadro prevladavaju prirodni materijali kao što su lava, polirana lava, koralji, koraljna prašina, bijeli koralji, srebro i čelik. Samu kolekciju čine statement ogrlice i naušnice koje s bojama prirodnih materijala ističu i prirodu same žene, a koje se savršeno uklapaju uz odjevne materijale DI Dizajna.

Buqele
Buqele je novi modni brend mlade dizajnerice Matee Bručić nastao 2015. godine. Predstavlja inovativan i kreativan dizajn, koji se afirmira u smislu odijevanja, modnih dodataka, ali i tekstilnih unikatnih radova kao i modnih ilustracija. Kolekcije su ograničene brojevima i modelima I na taj način vraćaju duh obrta te ručnog i unikatnog rada. Svaki komad je ručno izrađen, a Matea sama kreira modele od ideje i skice pa sve do učvršćenog šava i kontrole pakiranja za klijenta. Svaka vlasnica Buqele proizvoda zna, da je među malobrojnima koje ga posjeduju i da takvih više neće biti jer su svi modeli unikati. Za Buqele će uvijek biti specifičan spoj moderong i ženstvenog, kvalitete i originalnosti dizajna, ali i materijala. Svaki materijal korišten u kolekcijama je pomno odabran i provjerena porijekla. Buqele u Pikto dolazi s tri mini kolekcije: CHAMELEON, CIGAYA i BLK17. CHAMELEON je inovativni tekstil koji mijenja boju, nestaje i svijetli u mraku.